Danas jedan jezik nastoji da nas “kolonizuje”, nužna posledica globalizacije ili ne, svejedno nam je, svi ga učimo, svi ga znamo.
Ali zaboravljamo da smo davno davno svi mi govorili istim jezikom. Tada sigurno nije bilo prepreka u komunikaciji, ili…?
Naime, svima je poznat mit o nastanku jezika, Vavilonska kula, “izgubljeni u prevodu”, i tako nastadoše muke mnogih koji misle da su “operisani” od učenja stranih jezika.
Ako ima, pak, onih koji ne znaju, sve do 19. veka objašenjenja o poreklu jezika često su se vezivala za mit o Vavilonskoj kuli. Po predanju, svi ljudi su nekada govorili istim jezikom.
Nakon potopa, Noje se naselio u zemlji Šinar u kojoj je njegov sin Nimrod osnovao grad. U to vreme ljudi su poverovali da gradjenjem dovoljno visoke kule mogu dostići vrata raja i izjednačiti se sa Bogom.
Bog se razljutio i i odlučio da spreči ljude u tom pokušaju, te učini da ljudi govore različitim jezicima kako se ne bi razumeli. Od tada su se ljudi razišli po čitavoj zemlji i od tada govore različitim jezicima i „ne razumeju se“.
Međutim, lingvisti su se svojevremeno otisnuli u vode otkrivanja jezika koji nas je sve povezivao i otkrili da se na prostoru Evro-Azije govorilo takozvanim protoevroazijskim jezikom, od koga su kasnije nastali protodravidski, protoindoevropski, protokavkaski, protouralski, protoaltajski, protočukči i protoinuitski jezik.
E upravo tim protoindoevropskim jezikom govorili su naši pra-pra-pra-pra-pra-preci koji su živeli na ovim prostorima, mislim Evropu, u periodu od 4.500 do 2.500 godine p.n.e.
Danas o tome nemamo nikakvog traga, budući da se niko od njih nije setio da “čukne” koji put u neku stenu i šokira nekog Indijana Džonsa u pokušaju koju hiljadu godina kasnije.
Šalu na stranu, zaista nema zapisanih dokumenata kako je taj jezik izgledao i zvučao. I upravo ta misterija intrigirala je lingviste širom sveta da otkriju kako bi bilo govoriti proto-indoevropskim jezikom.
Tako je nemački lingvista August Schleicher 1868. godine koristio rekonstruisani vokabular proto-indoevropskog jezika kako bi sastavio priču i otkrio nam kako bi otprilike PIE zvučao.
Priča “Ovca i konji” poznata i kao Schleicher-ova basna govori o ovci bez runa koja susreće 3 konja pod teškim tovarom i gospodarem koji jaše jednog od konja.
I danas lingvisti rade na ovoj basni i “njenom jeziku” kako bi unapredili naše znanje o PIE jeziku.
Naime, magazin Archeology je na svom Soundcloude nalogu objavio ovu basnu koju je pročitao Andrew Byrd, lingvista sa Univerziteta u Kentakiju. Poslušajte kako su naši preci govorili.
Originalna Schleicher-ova basna na proto-indoevropskom jeziku – prva verzija rekonstrukcije:
Avis akvāsas ka
Avis, jasmin varnā na ā ast, dadarka akvams, tam, vāgham garum vaghantam, tam, bhāram magham, tam, manum āku bharantam. Avis akvabhjams ā vavakat: kard aghnutai mai vidanti manum akvams agantam. Akvāsas ā vavakant: krudhi avai, kard aghnutai vividvant-svas: manus patis varnām avisāms karnauti svabhjam gharmam vastram avibhjams ka varnā na asti. Tat kukruvants avis agram ā bhugat.
Modernija rekonstrukcija koja se zasniva na radu lingviste H. Craig-a Melchert-a i uključuje značajan broj znakova koji nisu bili poznati Schleicher-u kada je po prvi put stvorio ovu priču:
H2óu̯is h1éḱu̯ōs-kwe
h2áu̯ei̯ h1i̯osméi̯ h2u̯l̥h1náh2 né h1ést, só h1éḱu̯oms derḱt. só gwr̥hxúm u̯óǵhom u̯eǵhed; só méǵh2m̥ bhórom; só dhǵhémonm̥ h2ṓḱu bhered. h2óu̯is h1ékwoi̯bhi̯os u̯eu̯ked: “dhǵhémonm̥ spéḱi̯oh2 h1éḱu̯oms-kwe h2áǵeti, ḱḗr moi̯ aghnutor”. h1éḱu̯ōs tu u̯eu̯kond: “ḱludhí, h2ou̯ei̯! tód spéḱi̯omes, n̥sméi̯ aghnutór ḱḗr: dhǵhémō, pótis, sē h2áu̯i̯es h2u̯l̥h1náh2 gwhérmom u̯éstrom u̯ept, h2áu̯ibhi̯os tu h2u̯l̥h1náh2 né h1esti. tód ḱeḱluu̯ṓs h2óu̯is h2aǵróm bhuged.
Prevod na engleski:
The Sheep and the Horses
A sheep that had no wool saw horses, one of them pulling a heavy wagon, one carrying a big load, and one carrying a man quickly. The sheep said to the horses: „My heart pains me, seeing a man driving horses.“ The horses said: „Listen, sheep, our hearts pain us when we see this: a man, the master, makes the wool of the sheep into a warm garment for himself. And the sheep has no wool.“ Having heard this, the sheep fled into the plain.
Prevod na srpski:
Ovca i konji
Ovca koja nije imala runo (vunu) videla je konje, od kojih je jedan vukao teška kola, drugi je nosio težak teret, a treći je brzo išao noseći čoveka.
Ovca reče konjima: “Duša me boli kada vidim čoveka kako tera konje”.
Konji su odgovorili: “Slušaj, ovco, duša nas boli kada vidimo ovo: čovek, gospodar, prede vunu od ovce da bi sebi napravio toplu odeću. A ovca nema vunu”. Čuvši ovo, ovca pobeže u ravnicu.
