Osvanulo je i dvadeseto julsko jutro u Beogradu. Zvono na crkvi Svetog Marka podseća nas da je vreme za polazak na dvanaestodnevno druženje na letnjem kampu engleskog jezika. I tako se osam nepoznatih, simpatičnih i još uvek stidljivih lica uputilo ka najvećem planinskom masivu Srbije i nacionalnom parku, Kopaonik.
Sunce koje je krenulo u osvajanje primoravalo ih je da se mršte i time im pomagalo u skrivanju stidljivih pogleda, punih neverice i iščekivanja. Ipak, nepostojanje one, svima dobro poznate, neprijatne tišine, najavljivalo nam je dobro druženje.
I dok smo uspešno savlađivali krivine Srebrne planine” i osvajali 1770. metar nadmorske visine, gde ćemo biti smešteni, opijao nas je miris jelinih, borovih i hrastovih šuma.
I ovde počinje naša priča, naše druženje, naši izleti, naša pesma, naše učenje i naši nestašluci…
Upravo sa tim nestašlucima počinju i moji strahovi i moje veliko iskustvo. Plašila me je činjenica da ću možda morati da kritikujem, a znam da deca koju stalno kritikuju nauče da osuđuju. Plašila sam se da u nekom trenutku neprimetno ne počnem da ih izdvajam, a znam da deca koja osećaju ljubomoru nauče šta je zavist. Plašila sam se da prema nekome ne budem nepravedna, jer ih to ne uči pravdi. Plašila sam se njihovih godina i njihovih međusobnih odnosa, jer znam da deca koja naiđu na podsmeh nauče da budu stidljiva, a da deca koja su prihvaćena nauče da otkrivaju ljubav u svemu. I to postaje moja misija.
Davala sam im podstrek, kako bi stekli samopouzdanje, hvalila ih, kako bi naučili da poštuju, odavala im priznanje kako bi umeli da pronađu cilj i učila ih prijateljstvu, jer deca koja to osete, shvate da je svet lepo mesto u kome žive.
A sada je postojao samo ovaj naš mali svet, svet u kome je jezik komunikacije engleski, ali jezik duše ljubav; svet čiji je zaštitni znak osmeh, a cilj znanje.
I sada, sa već neke vremenske distance, ne pamtim samo sate provedene u učionici koji bi proleteli, izlete koji bi nas još više zbližili, jahanje gde su mnogi pobedili svoj strah, kuglanje i društvene igre u kojima su mnogi izvojevali pobede… Ja pamtim njihove poglede, pamtim nove simpatije na pomolu, pamtim kako je jedan Jovan mrsio lokne jednoj Ivani, pamtim posvećenost, drugarstvo, pamtim ljubav…
(To Be Continued…)
